Feeds:
Posts
Comments

Posts Tagged ‘vlak’

Kako putovati kući?

Stigao je vikend, već ste duže vrijeme u Zagrebu i zaželjeli ste se rodnog kraja. No, pitanje je- kako najbrže i najbolje stići kući? Prema mom osobnom zapažanju, velik broj studenata s naše godine nije iz Zagreba i redovito koristi usluge Hrvatskih željeznica ili pak nekog autobusnog prijevoznika (nekako mislim da avionske kompanije ne treba spominjati :D) kako bi otputovalo doma. Moje sljedeće pitanje jest- birate li HŽ ili putovanje autobusom?

Vjerojatno ste već i pretpostavili, i ja sam jedna od onih koji nisu iz Zagreba, nemaju vlastiti auto pa putuju jednim od spomenutih prijevoznih sredstava. Ovaj je post pisan s moje perspektive, ne znam imaju li kolege s godine ovakve ili slične dvojbe pa je svaki komentar dobrodošao. Ne živim daleko od Zagreba, no autobusna karta ipak je poprilično skupa, a razlog je mali broj autoprijevoznika koji pokrivaju ovo područje. Jedan od njih “smilovao” se studentima pa im nudi jeftiniju kartu, no ona je i dalje skuplja od one koju naplaćuje HŽ.

No, s druge strane, da bi se došlo do najbližeg željezničkog kolodvora potrebno je sjesti u auto i voziti se petnaestak kilometara. Prije dvadeset godina željeznička se postaja nalazila dvije minute hoda od moje zgrade, ona postoji i danas, no dio pruge koji vodi u smjeru Zagreba nije u funkciji. Možemo zaključiti- 1:0 za autobus te dodati kako ispada da smo u zadnjih dvadeset godina nazadovali, a ne napredovali što se tiče željezničke infrastrukture. Nažalost.

Nadovezujući se na prethodni apsurd, moram spomenuti još jedan. Vožnja autom do Zagreba traje malo više od sat vremena, autobusom skoro pa dva sata, a vlakom sat i pol. Razgovarajući s kolegama iz drugih krajeva Lijepe Naše, doznala sam da je kod njih vožnja autobusom puna brža (logičnije), dok je vlak sporija varijanta. Zbog toga je i kolegica Zvonka autobus navela kao prihvatljivije prijevozno sredstvo.

Naime, putovanje vlakom traje po sat i pol duže što meni kao studentici nikako nije opcija, a ako je vozač dobro raspoložen možda na odredište stigneš i prije nego što si očekivao, a uz to možda dobiješ i koju dobru radio stanicu..”

Naravno, napominjem da autobus u mom kraju obavezno staje u svakom selu i ne koristi mogućnost vožnje autocestom te dobivate “besplatnu” turu po čitavom Zagorju. Unatoč toj privilegiji razgleda, došli smo do rezultata 1:1.

Već sam napisala nekoliko redaka o cijeni karata, no još ću jednom napomenuti. Cijena autobusne karte po redovnom liniji zaista je precijenjena. Uzmete li povratnu kartu vlakom, iako vas netko autom mora odvesti na postaju, konačni će vam trošak biti manji od troška jednosmjerne karte autobusom. Dakle, dvosmjerna karta vlakom jeftinija je od jednosmjerne karte autobusom, pomalo ironično. Jedan od ukupno dva autoprijevoznika nudi povoljniju kartu za studente, no vozni red im nije za svaku pohvalu. Dakle, 1:2 za vlak.

Kolegice Mateja i Dunja također radije odabiru vlak, a kao razlog najviše navode jeftiniju cijenu karte.

“Najveći razlog zašto putujem vlakom, a ne autobusom je zato što mi je jeftinije, ali i puno ugodnije. Puno je više mjesta nego u skučenom autobusu. Kad nema gužve mogu i leći, pa zato iako vožnja traje dulje za put u Zagreb i kući uvijek biram vlak”, kaže nam Mateja dok se Dunja nadovezuje: “Iskreno, nemam pojma dal’ uopće ima bus od Koprivnice do Zagreba, valjda ima, al’ svi idemo vlakom jer nam je jeftino, ono kao nema dronckanja puno k’o busom i nekako mi je ugodnije vlakom nego busom, sigurnije.”

Na red je došao i vozni red. Odmah ću na početku napisati: “The point for the train!” Zakasnite li na prvi vlak, znate da će za otprilike sat i pol, najviše dva, krenuti drugi. Većina nas popodne putuje kući pa od 13 sati vlak kreće gotovo svakih sat vremena, dok je ujutro vozni red ipak prorijeđen. Ako pak zakasnite na autobus, načekat ćete se se neko vrijeme jer je njihov vozni red poprilično prorijeđen.

Uz vozni red mogu odmah spomenuti i gužvu. Iako vlak vozi češće, u popodnevnim su satima gužve neizbježne. Već je i to dokaz kako ljudi češće putuju vlakom jer je autobus od 60 mjesta pun jedino ponedjeljkom i petkom, dok je vlak od nekoliko vagona pun svako popodne. Naravno da vam ponekad nije ugodno gužvati se u punom vlaku, no nekako to pretrpite jer znate da vas ne očekuju svi oni bjesomučni zavoji kojima vas vozi autobus. No, zbog velikih gužvi, bod ipak pripada autobusu (2:3).

Kao predzadnju stavku, spomenut ću udobnost. O tome ne mogu suditi, to ovisi od čovjeka do čovjeka. Osobno, udobnije mi je putovati vlakom jer imate kamo “smjestiti” noge, možete i ustati, a ne nekoliko sati  nepomično sjediti. Nema zavoja, rupa na cesti, semafora, a ni policije. No, poznajem i one kojima je vožnja u vlaku puno mučnija pa će uvijek, bez obzira na sve radije prihvatiti vožnju autobusom.

Zvonka je također jedna od onih kojima je udobnost u autobusu neusporediva s onom u vlaku.

Autobus se, barem meni, ispostavio kao udobnije prijevozno sredstvo, dok se u vlaku osjećam nekako nelagodno, kupei su često natrpani, a to je posebice po ljeti nezgodno budući da većina vlakova u Hrvatskoj nema klime ni dobru ventilaciju, mjesta za sjest je isto u većini slučajeva teško pronaći, dok je u autobusu to vrlo jednostavno.”

Usprkos udobnosti, ne možemo tek tako prijeći preko vrste vlakova koji voze na ovoj, ali i većini relacija u Hrvatskoj. Ne mogu reći da HŽ u svojoj rezidenciji ne posjeduje i brze vlakove, čija se vrata otvaraju sama, gdje vam nije vam potrebna sva snaga svijeta samo da okrenete crvenu kvaku i izađete iz vagona. No, takvi su vlakovi rijetkost i voze većinom na međunarodnim linijama, dok smo mi, “domaći”, osuđeni za vlakove stare 30, 40 godina. A autobus? Tu veliku ulogu igra sreća jer ovisi kojim ste danom odlučili putovati. Ponekad se ugodno iznenadite modernošću busa, dok vas ponekad dočeka nekoliko desetljeća staro vozilo. U ovoj je rundi igra izjednačena.

Posljednji zvižduk, natjecanje je gotovo, a pobjedu u mom slučaju odnosi ekipa u pomalo pohabanim plavo bijelim dresovima-vlak, s rezultatom 3:5. Pobjednik nagradu ipak neće moći preuzeti jer stanje u ekonomiji ne dopušta rasipanje novcima i kojekakvim nagradama, no pisana riječ na ovom blogu svojevrsno je priznanje.

Sva vaša iskustva dobro su došla u komentarima! 🙂

Read Full Post »

Press Code

''The more difficult the victory, the greater the happiness in winning!'' - Pele

Škrabaona

Čušpajz "ili-ili" tema

Aktualnosti iz metropole

Čušpajz "ili-ili" tema

Z'BRDA Z'DOLA

Glasilo buduće novinarke

DJ's online world

Čušpajz "ili-ili" tema

Tko me ne zna, taj me sanja!

No limits. No fear. No rules.

Piskaranje i piskaralaško prigovaranje.

Blog u službi konvergencije medija.

Čušpajz "ili-ili" tema

Iz jednog pogleda

Nikad ne odustaj ,jer možda baš taj zadnji pokušaj dovede te do cilja!

Sasvim (ne)obični ljudi

"Svatko vidi kako izgledaš, ali malo ih zna ono što zbilja jesi" N. Machiavelli

Eventoteka

Na potezu Zagreb - Pula

ivanahonomihl

Informacije pokreću svijet

Dobri duh Bjelovara

Sve što veseli ili tišti "male" ljude, bit će ovdje zabilježeno

Blogoteka

Do čitanja!