Sudeći po mojim “ili-ili” temama, ovaj blog bi se komotno mogao tako i nazvati. Od busa ili vlaka, života ovdje ili vani, do tema koje tek slijede, a isto tako uključuju taj veznik, ovaj post progovorit će o studentskom smještaju, točnije odabiru stana ili studentskog doma za boravak za vrijeme studija.
Koja vrata odabrati?
Svaki početak je težak… ili?
Ja sam jedna od onih koji su okusili (ne)čari i jednog i drugog. Iako su mnogi već srednju školu pohađali van svog mjesta, ja sam tek s osamnaest godina saznala što znači zaista živjeti bez da te čeka ručak svaki dan, bez da ti je frižider uvijek pun i bez nekog tko će uskočiti u pomoć kada je čišćenje u pitanju. Za sve te probleme prije je rješenje bila mama, a od prije četiri godine, za sve takve i tomu slične nedoumice, odgovorna sam sama.
On my own
Prvo sam živjela u stanu, nekako me bilo strah da u domu čovjek nema svoju privatnost (u što sam se kasnije razuvjerila). Za početak, stan ima velikih prednosti. Imaš vlastitu sobu, kuhinju u kojoj možeš kuhati što god ti se prohtije (naravno, ako frižider to dopušta), do kupaonice koja je “samo tvoja”. S druge strane je i mir za vrijeme učenja, ali i sloboda kada je organiziranje zabava u pitanju.
Zvonka tako od prve godine živi u stanu i njegove prednosti nikako ne može usporediti s onima koje pruža domski život.
Život u stanu izabrala sam jer se jednostavno nikako ne mogu zamisliti u domu. Sigurno je lijepo imati mnogo cimera i docimera i menzu ispred zgrade, ali i život u stanu ima svoje prednosti. S jednim cimerom ili cimericom također se stvori odličan odnos, a opet se možete nalaziti u više komotnijeg prostora ili svaki u svojoj sobi. U menzu se opet može otici svako malo, a prednost je i kuhinja u kojoj se mogu stvarati i unaprjeđivati kulinarske sposobnosti. S druge strane red, rad i disciplinu uvijek se može imati, nekako mi se čini sve prostranije i sličnije kuci na kojoj smo navikli. Naviknuta sam na takav boravak i veću privatnost i osjećaj većih mogućnosti, prostranstva čak, stoga dokle god je mogućnosti mislim da ću boraviti u stanu.
Dnevni boravak u prošlom stanu
Kao što je i Zvonka rekla, život u stanu omogućuje komotnost u tom smislu da nisi prisiljen svakog dana ići u menzu, uvijek možeš skuhati nešto na brzinu i priređivati “palačinka partye” kada ti se prohtije. Isto tako, možeš pozvati koga god ti srce poželi, sve dok ima dovoljno mjesta na podu.
Kuhinja u stanu se ipak pomalo razlikuje od one u domu 😉
Sve je to super, no nešto ipak fali. Fali onaj osjećaj koji ti zaista pokazuje da si sada u najboljim godinama, kako je sada sve lakše jer tek kasnije dolaze oni veći problemi. Fali onaj osjećaj da nikad nisi sam, a ponekad, vjerovali ili ne, i malo buke na hodnicima.
Sava kao drugi dom
Sada živim na Savi i mogu reći da mi je odlično. Ona bojazan da neću moći jesti kad mi se prohtije, pokazala se apsolutno netočnom. Iako se kuhinjica na katu baš i ne koristi, uvijek možeš pojesti neke pahuljice ili namazati Nutellu ( 😀 ) za doručak. Živim u 6. paviljonu pa možda imam tu sreću što ne dijelim kupaonicu s cijelim katom, a i živim sa super curama koje sam poznavala i prije pa je proces prilagodbe na domski život bio kratak i uspješan. 😀
Iako su sobe manje, nema tv-a, na kraju ipak shvatiš da ti je dovoljno da imaš gdje sjesti, leći, ali možda i najvažnije, da imaš internet. Naravno, život u stanu dopušta brži internet, dok je ovaj u domu malo sporiji, i taman kad se naljutiš zbog te “brzine”, u glavi se upali lampica- pa čekaj, ja za taj internet ne moram platiti nikakav račun i ljutnja brzo prođe.
Jedna strana sobe u 6. paviljonu
Upravo spomenom računa, domski život dobiva veliku prednost. Plaća se smještaj koji ne iznosi mnogo, a ne moramo se brinuti kada će doći račun za struju, vodu, je li dovoljno toplo u stanu i sl. Moram reći da je u našem paviljonu čak i pretoplo, no neću se žaliti. 🙂
Iako je buka i glazba ponekad prejaka, nekako se naviknete i više ih uopće ne doživljavate. Zapravo vam ponekad dobro dođe malo glasova i smijeha na hodnicima, ali i čavrljanja na putu do menze. A kad se dođe do menze, hmm, to je već možda tema za drugi post. Dovoljno je reći da se u nekim menzama možete najesti jako dobro, dok u nekima malo manje dobro. 😉
Skupo ili jeftino?
Jedna od danas možda važnijih stavki pri odabiru života u stanu ili domu jest novac. Nikome novčana situacija nije bajna pa ako želite proći puno jeftinije, dom je vaš izbor. Ne kažem da nema jeftinijih stanova, ili možda skupljih domova, no realno gledajući, u domu plaćaš smještaj, račune za režije ne shvaćaš kao svoj problem.
No, s druge strane, ako dolaziš u dom bez da imaš cimera, a “dobiješ” nekog tko ti nikako ne odgovara po svojim navikama, tada razlika u cijeni neće biti problem. Vjerujem da ipak svatko razmišlja o tome da živi na najlagodniji način, da mu u vlastitoj sobi ne bude neugodno pa je po tom pitanju stan ipak možda prihvatljiviji zbog činjenice da cimera možeš birati sam.
Ines od prve godine fakulteta živi u domu, a sobu na Savi ne bi mijenjala za stan zato što:
…je dom puno povoljniji, financije su glavni razlog boravka u domu. Na prvoj sam godini živjela u učeničkom domu s još tri osobe i bilo je trenutaka kada sam pomislila da neću izdržati, no na kraju sam se privikla i bilo mi je sasvim dobro. Sada sam u 6. paviljonu na Savi i ovdje mi je odlično. Mislim da bi mi u stanu bilo predosadno jer ovdje uvijek nađeš nekog za popričati.
Učenje u domu
Dakle, puno je tu pluseva i minuseva, na jednoj i drugoj strani. Ja sam život u stanu i domu i nikada nisam imala neugodnih iskustava. Sve je stvar prilagodbe i načina života na koji ste navikli. Netko se jednostavno ne može zamisliti u studentskom domu, dok netko drugi ne bi mogao živjeti bez osjećaja pripadnosti jednoj velikoj domskoj obitelji, što potvrđuju brojna događanja koja Savu prikazuju baš kao veliku, sretnu obitelj.
U videu možete čuti Anđelinina dobra i loša iskustva sa životom u stanu, ali i domu.
InSide 