Feeds:
Posts
Comments

Archive for the ‘Granica’ Category

Život s “jedne ili druge strane”, posao ovdje ili ondje, prijateljstva tu ili tamo i tako u nedogled. Puno je toga “ili” kada živite s jedne strane granice, a tamo vas s druge strane zove bolje zaposlenje, veće plaće i isto tako vrijedna prijateljstva. Ovo je pričica o životu na granici- na granici s EU, na granici sa Slovenijom.

Pjesma počinje “Na malenom brijegu…”, pa tako nekako i jest smješten Hum na Sutli, mjestašce s 4.000 stanovnika, nekoliko stotina pasa i mačaka te možda ponekom Milka kravicom. 😉 Ovdje se život od malih nogu isprepliće sa životom koji se odvija preko granice. I tako oduvijek živite uspoređujući stanje kod vas i u susjednoj državi. U Hrvatskoj često zna biti pomalo “zlobnih” komentara na račun naših susjeda, no u politička pitanja i pregovore ne želim ulaziti. Ovaj se tekst temelji na osobnim opažanjima bez ikakvih političkih konotacija pa su i mišljenja svih vas vjernih čitatelja ( 😀 ) apsolutno dobrodošla.

IMG_6036 (600 x 400)

“Tko uđe, nek’ se kani svake nade”

Krenut ćemo od početne točke- granice. Pošto granicu prelazim svakodnevno (kada sam kod kuće) uvijek sam bolja iskustva doživjela od strane slovenskih policajaca. Profesionalniji su, a i, ruku na srce, u boljoj fizičkoj formi. No, ne želim generalizirati, možda je to tek slučaj na ovom graničnom prijelazu.

Mjesto s druge strane granice, Rogatec,  možda je malo veće od Huma, a razlika je vidljiva čim prijeđete granicu. Puno je više šetnica, a pješaci se puno više poštuju. Ukoliko stojite na zebri gdje semafora nema, budite sigurni da će vam netko stati dok kod nas cestu jednostavno morate- pretrčati. Ako je kod njih ograničenje 50km/h, tako će se i voziti jer vjerujte, nije vam svejedno kad vam kazna za minimalno prekoračenje brzine iznosu 300eura.

IMG_6045 (600 x 400)

Volim šetnje i prirodu pa mi je uvijek veoma drago preko granice otići u šetnju upravo zbog toga jer možete sresti puno ljudi i svi će vas odreda pozdraviti iako vas ne poznaju. Nekako se kod nas ustalilo mišljenje da su Slovenci pomalo hladan narod, no, ovi “moji, s druge strane” odaju skroz drugačiji dojam. O ostalim karakteristikama i predrasudama slovenskog naroda ne bih pisala, u videu je samo nakratko spomenuta još jedna od njih. 😉

Kava preko granice? Pa može!

Pošto studiram u Zagrebu, svakog puta kada dođem kući, kave su obavezne. I kada kasnije prijateljima u Zagrebu prepričavam što sam sve radila, uvijek refleksno kažem da sam bila na kavi kod sebe doma. Tada malo promislim i shvatim pa, zapravo, bila sam na kavi u Sloveniji, no već mi je toliko normalno na kavu otići u kafić preko granice da to već i nazivam “kod sebe doma”. Tako i jest, svaka kava je kava preko granice. To je možda do mog mjesta jer naši se kafići ne mogu mjeriti s njihovima, a i Nescafe mi je nekako bolji tamo preko. 😉

Sve ono što vidite iza borova je Slovenija. ;)

Sve ono što vidite iza borova je Slovenija. 😉

Gdje studirati? Gdje raditi?

Što se tiče zaposlenja, velik broj mojih sugrađana i prijatelja radi/živi u Sloveniji. Ondje su ista radna mjesta plaćenija i cjenjenija više nego kod nas. Plaće su bolje pa mnogi već i u školu i na fakultet odlaze u susjednu državu, no o tome nešto više u jednom od sljedećih postova. Iako su neki njihovi izdaci veći od naših pa se na kraju dođe skoro na isto, ipak je ljepše dobiti tisuću, dvije veću plaću nego što za isti posao dobiješ u Hrvatskoj. Čovjek se ipak osjeća malo vrjednijim. Što se tiče shoppinga, ne misleći pritom samo na odjeću, češći je slučaj da stanovnici Huma odlaze u kupovinu u Sloveniju nego što Slovenci dolaze kod nas. Mislim da to govori dovoljno.

“I have been waiting,

waiting on the other side”

Dakle, razlike su vidljive, no nama koji praktički živimo na jednoj i drugoj strani, nije problem raditi u Sloveniji, a živjeti ovdje, no za one koji nisu navikli na takav život, teška je odluka ostaviti sve i otići “trbuhom za kruhom”. Uvjeti tamo možda jesu bolji, no vrijedi li sve to ako iza vas ostaje obitelj, prijatelji i sve onu čemu se veselite kada nakon posla dođete kući? To je individualna odluka i odabir, a idealno rješenje bilo bi- živjeti na granici. 😉

P.S. Mihaelina je izjava trebala glasiti: “Mislim da je naša profesija cjenjenija u Sloveniji…” Mali lapsus linguae. 😉

Read Full Post »

Nevolje po Bjelorusiji

Često puta se, vjerujem, svi znamo zapitati: “Bože, u kakvoj to državi živimo!” Ustavno gledajući, živimo u parlamentarnoj demokraciji. Iako se ponekad ne osjećamo tako, demokracija se ipak provodi na ‘rvacki ( 😉 ) način. No, što je s onim državama u kojima se ni takva demokracija ne provodi? Sama sam se susrela s takvim primjerom koji nas je prilikom putovanja “koštao” 1.000km vožnje više. Riječ je o, prema većini zapadnih medija, ali i organizaciji za ljudska prava Human Rights Watch, posljednjoj europskoj diktatorskoj državi- Bjelorusiji.

Image

Minsk, glavni trg

Istok našeg kontinenta nikako ne možemo usporediti s našim, a kamoli zapadnim, dijelom Europe. Glavni su gradovi doista sređeni, prigovora nemam, no ostatak države (a sve su one površinom poprilično velike, Rusija i najveća u svijetu) posve je novi svijet.

Minsk kao sjedište Bjelorusije grad je koji nimalo ne iskače iz okvira uređenih i “izglancanih” zapadnoeuropskih gradova. Arhitektura je predivna, imaju jednu od najzanimljivijih knjižnica na svijetu, ulice su nevjerojatno čiste, a ljudi slobodno šeću gradom. Možda ovo “slobodno šeću gradom” zvuči kao da smo očekivali da će tamo policija na svakom uglu čekati naoružana razno raznim napravama, što nije bio slučaj, no ipak se potajno nadate da ćete među ljudima na cesti primijetiti neku ukočenost pošto vas svi uvjeravaju u izobličeno stanje u državi. Jedino što smo u gradu primijetili jest neobjašnjiva gužva u Mc’Donaldsu. Ne znam je li to zbog amerikanizacije za kojom možda žude, ili im je hrana toliko ukusna (u što baš i ne vjerujem 😀 ) jer taj lanac brze prehrane s obzirom na hiperinflaciju bjeloruske rublje i nije toliko jeftin, isplativije im je otići u restoran i naručiti “pravi obrok” jer su cijene stvarno povoljne.

Image

Kad vam račun iznosi 79.400- bjeloruskih rublji, naravno! 😉

No, odmaknimo se malo od grada jer tamo prividno, barem za našeg boravka, “sve štima”. Odmaknete li se samo 10 km od centra, stječete dojam da ste u nekom paralelnom svijetu. Okolica grada ne da nema prekrasnu arhitekturu, već su im kuće drvene, pomislite da unutra nitko ne živi sve dok kroz vrata ne proviri mlada djevojka. Asfalt je poprilično stran pojam, mačka na svakoj ogradi, a kao točka na i su pumpe za vodu nasred ulice (svrsishodno ako trebate oprati zube).

Učenje stranog jezika njima nije prioritet, u hostelu se sporazumijevate pomoću Google Translate-a. I ako se pitate- ne, voditelj hostela nije “čovjek u godinama”, već osamnaestogodišnji mladić koji jedino zna reći “Hello!”. Ako je ovo uža okolica grada, možete tek zamisliti ostatak države.

Image

Ovim postom mi nije cilj sugerirati kako je Bjelorusija zemlja koju ne treba posjećivati, zapravo smatram da je Minsk prekrasan grad, već želim ukazati na krajnosti koje su prisutne i koje se ne mogu uspoređivati s primjerom razvoja našeg glavnog grada i ostatka države.

Možda isprva (pogotovo u Minsku) nisu vidljive Lukašenkove odredbe i zakoni koje donosi na svoju ruku, no kad proputujete cijelu zemlju, dođete do granice s Ukrajinom i ponovo vas pošalju istim putem natrag jer vas neće pustiti preko, shvatite da je sloboda ovdje ipak ograničena. Naime, Bjelorusija vodi posebnu “politiku” prema stranim državljanima u njihovoj zemlji. Još je veći problem što se kao strani državljanin (Hrvat) u toj zemlji nemate kome obratiti za pomoć jer Hrvatska tamo nema svoje veleposlanstvo te ste u slučaju nekih nenadanih problema jednostavno prepušteni- sami sebi.

Bjeloruska ekonomija zapravo je veoma stabilna, nezaposlenost niska, ali većina djelatnosti jest u državnom vlasništvu, a nama posebno važno, da su i mediji kontrolirani od strane vlasti. Lukašenkovi zakoni kritizirani su i zbog njih država trpi mnoge sankcije. Predsjednički mandat nije limitiran niti ograničen pa tako Lukašenko vlastitom odredbom državom predsjeda već punih 18 godina.Žestoki je protivnik amerikanizacije i utjecaja sa zapada pa mi se taj razlog čini kao najprihvatljivije objašnjenje za opću pošast građana na Mc’Donalds.

Image

Posve sulud propis za nemogućnost masovnog okupljanja ljudi nešto je što ne biste očekivali u Europi, no eto, Lukašenko više ne može iznenaditi. Naravno, uz to se veže i blokiranje svih društvenih mreža ukoliko dođe do takvog okupljanja i protesta protiv vlasti. Demonstranti su već navikli na brutalne policijske mjere pa su prošle godine putem društvenih mreža dogovorili okupljanje na nekom javnom mjestu, no umjesto uzvikivanja političkih parola, jednostavno su šutjeli ili pak pljeskali, no zatvor im ipak nije ginuo. Isto tako, zakonom je ograničen pristup stranim internetskim stranicama, pogotovo onima koji preko mreže prodaju robu ili usluge (Amazon i eBay tamo nisu legalni).

Stanje je najvećim djelom takvo jer se Bjelorusija nalazi između dva diva- Rusije s jedne strane s kojom održava svojevrsnu uniju, a koja ujedno ima velik utjecaj na ekonomiju države, i s druge strane zapada (EU i SAD) koji želi uvesti tržišnu ekonomiju te isto tako prijeti još većim sankcijama zbog oštrog režima. No, ćud “glavnog vođe” u ovom slučaju također nije nebitna stavka.

 

Na kraju bih željela dati savjet svima koji planiraju put Bjelorusije- dobro provjerite kakvu vizu vadite, između tranzitne i izlazne vize postoji velika razlika na koju vas neće upozoriti u ambasadi. 😉

Read Full Post »

Press Code

''The more difficult the victory, the greater the happiness in winning!'' - Pele

Škrabaona

Čušpajz "ili-ili" tema

Aktualnosti iz metropole

Čušpajz "ili-ili" tema

Z'BRDA Z'DOLA

Glasilo buduće novinarke

DJ's online world

Čušpajz "ili-ili" tema

Tko me ne zna, taj me sanja!

No limits. No fear. No rules.

Piskaranje i piskaralaško prigovaranje.

Blog u službi konvergencije medija.

Čušpajz "ili-ili" tema

Iz jednog pogleda

Nikad ne odustaj ,jer možda baš taj zadnji pokušaj dovede te do cilja!

Sasvim (ne)obični ljudi

"Svatko vidi kako izgledaš, ali malo ih zna ono što zbilja jesi" N. Machiavelli

Eventoteka

Na potezu Zagreb - Pula

ivanahonomihl

Informacije pokreću svijet

Dobri duh Bjelovara

Sve što veseli ili tišti "male" ljude, bit će ovdje zabilježeno

Blogoteka

Do čitanja!