Život s “jedne ili druge strane”, posao ovdje ili ondje, prijateljstva tu ili tamo i tako u nedogled. Puno je toga “ili” kada živite s jedne strane granice, a tamo vas s druge strane zove bolje zaposlenje, veće plaće i isto tako vrijedna prijateljstva. Ovo je pričica o životu na granici- na granici s EU, na granici sa Slovenijom.
Pjesma počinje “Na malenom brijegu…”, pa tako nekako i jest smješten Hum na Sutli, mjestašce s 4.000 stanovnika, nekoliko stotina pasa i mačaka te možda ponekom Milka kravicom. 😉 Ovdje se život od malih nogu isprepliće sa životom koji se odvija preko granice. I tako oduvijek živite uspoređujući stanje kod vas i u susjednoj državi. U Hrvatskoj često zna biti pomalo “zlobnih” komentara na račun naših susjeda, no u politička pitanja i pregovore ne želim ulaziti. Ovaj se tekst temelji na osobnim opažanjima bez ikakvih političkih konotacija pa su i mišljenja svih vas vjernih čitatelja ( 😀 ) apsolutno dobrodošla.
“Tko uđe, nek’ se kani svake nade”
Krenut ćemo od početne točke- granice. Pošto granicu prelazim svakodnevno (kada sam kod kuće) uvijek sam bolja iskustva doživjela od strane slovenskih policajaca. Profesionalniji su, a i, ruku na srce, u boljoj fizičkoj formi. No, ne želim generalizirati, možda je to tek slučaj na ovom graničnom prijelazu.
Mjesto s druge strane granice, Rogatec, možda je malo veće od Huma, a razlika je vidljiva čim prijeđete granicu. Puno je više šetnica, a pješaci se puno više poštuju. Ukoliko stojite na zebri gdje semafora nema, budite sigurni da će vam netko stati dok kod nas cestu jednostavno morate- pretrčati. Ako je kod njih ograničenje 50km/h, tako će se i voziti jer vjerujte, nije vam svejedno kad vam kazna za minimalno prekoračenje brzine iznosu 300eura.
Volim šetnje i prirodu pa mi je uvijek veoma drago preko granice otići u šetnju upravo zbog toga jer možete sresti puno ljudi i svi će vas odreda pozdraviti iako vas ne poznaju. Nekako se kod nas ustalilo mišljenje da su Slovenci pomalo hladan narod, no, ovi “moji, s druge strane” odaju skroz drugačiji dojam. O ostalim karakteristikama i predrasudama slovenskog naroda ne bih pisala, u videu je samo nakratko spomenuta još jedna od njih. 😉
Kava preko granice? Pa može!
Pošto studiram u Zagrebu, svakog puta kada dođem kući, kave su obavezne. I kada kasnije prijateljima u Zagrebu prepričavam što sam sve radila, uvijek refleksno kažem da sam bila na kavi kod sebe doma. Tada malo promislim i shvatim pa, zapravo, bila sam na kavi u Sloveniji, no već mi je toliko normalno na kavu otići u kafić preko granice da to već i nazivam “kod sebe doma”. Tako i jest, svaka kava je kava preko granice. To je možda do mog mjesta jer naši se kafići ne mogu mjeriti s njihovima, a i Nescafe mi je nekako bolji tamo preko. 😉
Gdje studirati? Gdje raditi?
Što se tiče zaposlenja, velik broj mojih sugrađana i prijatelja radi/živi u Sloveniji. Ondje su ista radna mjesta plaćenija i cjenjenija više nego kod nas. Plaće su bolje pa mnogi već i u školu i na fakultet odlaze u susjednu državu, no o tome nešto više u jednom od sljedećih postova. Iako su neki njihovi izdaci veći od naših pa se na kraju dođe skoro na isto, ipak je ljepše dobiti tisuću, dvije veću plaću nego što za isti posao dobiješ u Hrvatskoj. Čovjek se ipak osjeća malo vrjednijim. Što se tiče shoppinga, ne misleći pritom samo na odjeću, češći je slučaj da stanovnici Huma odlaze u kupovinu u Sloveniju nego što Slovenci dolaze kod nas. Mislim da to govori dovoljno.
“I have been waiting,
waiting on the other side”
Dakle, razlike su vidljive, no nama koji praktički živimo na jednoj i drugoj strani, nije problem raditi u Sloveniji, a živjeti ovdje, no za one koji nisu navikli na takav život, teška je odluka ostaviti sve i otići “trbuhom za kruhom”. Uvjeti tamo možda jesu bolji, no vrijedi li sve to ako iza vas ostaje obitelj, prijatelji i sve onu čemu se veselite kada nakon posla dođete kući? To je individualna odluka i odabir, a idealno rješenje bilo bi- živjeti na granici. 😉
P.S. Mihaelina je izjava trebala glasiti: “Mislim da je naša profesija cjenjenija u Sloveniji…” Mali lapsus linguae. 😉
Dobri stari Slovenci.. Mislim da je odlična prilika za vas koji živite na granici da imate mogućnost pronaći bolji posao samo par minuta od svoje kuće… Sigurno da nije ni tamo sve idealno, ali ako je brutalna neto plaća 972 eura (http://www.seebiz.eu/prosjecna-neto-placa-u-sloveniji-pala-na-972-eura/ar-50265/), a kod nas oko 5000kn, očito ima razlike… Inače ovaj podatak za Slovence znam i napamet, ali sam stavio link da ne mislite da lažem 😛
Profesor Lalić je jednom pričao o istraživanju koje je provedeno u Hrvatskoj, a bavilo se pitanjem sreće- koji su Hrvati najsretniji. Ako se dobro sjećam, Zagorci su bili među manje sretnima, dok su Slavonci bili najsretniji. Razlog tome je upravo susjedstvo. Naime, Zagorci svoj životni standard uspoređuju sa slovenskim, te često ostaju tužni zbog razlike (koju ti sama spominjes), dok Slavonci gledaju na BiH i Srbiju te se osjećaju kao da žive bolje od njih, te su samim time zahvalniji i sretniji!
Kako ja živim blizu Bosne, često tamo idem u šoping ili na ćevape 😀 Zanimljivo je da je moje mjesto baš udaljeno onoliko kilometara koliko je dovoljno da ostvarimo pravo na povrat poreza. Osim povrata poreza, koji se može dobiti na iznos veći od 400kn, hrvatski proizvodi su puno jeftiniji nego ovdje pa se kupnja doista isplati. Kao mali primjer, jedna Kanditova čokolada koja kod nas košta 6 ili 7kn, u Bosni se može kupiti za manje od 1 marke, što je otprilike 4kn. U Bosni Hrvati najčešće kupuju alkohol, cigarete, ulje, deterdžente i slično, a nerijetko idu preko granice da bi natočili gorivo.
Zanimljiv post, a slike su ti odlične, ova s borovima super dočarava priču! 🙂
Valentina uvijek nađe neke zanimljive teme baš za nas mlade studente 🙂 Ova problematika mi nije nešto bliska, ali što se tiče Slovenaca, osobno mi djeluju puno opuštenije i povezanije nego Hrvati. Policija je definitivno profesionalnija, a u tu se usporedbu možete uvjeriti tokom samo jedne vožnje u vlaku primjerice do Ljubljane. Dok naši ćaskaju o poljoprivrednim radovima i kako su sadili kukuruz sa svojim svekrom, slovenski odrade svoj posao i idu dalje. Također, ako idete na koncert u Sloveniju, zaštitari na ulazu vas sigurno neće gnjaviti ako nosite DSLR fotoaparat sa sobom, dok ovdje ako ga imate sa sobom praktički strahujete za život i ulazak na koncert. Ali stvarno, nije laka odluka s koje strane otići.. 🙂
Kad smo kod opuštenosti.. nema do Dalmatinaca.. ionako nas zovete lijenima.. 😛 ja sam očito crna ovca pa nisam toliko opuštena ni lijena U svakom slučaju super je što živiš malo na jednoj, malo na drugoj strani.. ja sam uvijek željela da sam rođena u nekoj državi s više obaveznih jezika..tako bi lakše postala poliglot 😛 možda u nekom drugom životu 😀
Čitam post i pronalazim se u gotovo svakoj rečenici. Tako se i meni dogodi da odem dva, tri puta dnevno ‘preko’, točnije u Bosnu. Kao što je Ines navela, na granici smo s BiH, a kad pređemo granicu nalazimo se u Orašju, koje je u zadnjih pet godina izgrađeno, osim dobrom starom pijacom, pršti i trgovinama koji su mali raj za Hrvate, a i novootvorenim šoping centrom, kojeg Županja neće imati u narednih 10 godina. Pomalo mi ne stoji priča ( o kojoj često razmišljam) da smo mi sretni, jer živimo na granici s BiH. Jer, zašto su oni onda sretan narod? Zato što žive na granici s nama? Nema mi pretjeranog smisla. Što se tiče Slovenace, obzirom da se s njima (i ostalima) srećem na poslu, zadnjih pet, šest godina, moram napisati da se radi o pristojnom, kulturnom narodu.
Zanimljivo mi je bilo čitati svaku rečenicu posta, super si to prenijela na ‘papir’. 🙂
[…] “ili-ili” temama, ovaj blog bi se komotno mogao tako i nazvati. Od busa ili vlaka, života ovdje ili vani, do tema koje tek slijede, a isto tako uključuju taj veznik, ovaj post progovorit će o […]
Lijepo je to što živiš tako blizu granice, barem možeš upoznati i drugu kulturu i vidjeti kako ljudi žive i drugdje. Jana se granica vidi između našeg i njihovog mentaliteta i tome kako se oni odnose prema drugima. Ja također nisam nikada imala problema s njima, ali kod njih se uvijek moraju jasno poštivati pravila i to mi se jako sviđa, jer kod nas je potpuno obrnuta situacija i tu se ne zna nikakav red ni pravila.
Nadam se da ću svratiti koji put do tebe, pa da me izvedeš na jednu kavu preko granice. 🙂
Budući da je Slovenija u EU u koju mi tek trebamo stići uistinu ne čudi što su brojne stvari kod njih drugačije, bolje te se više cijene nego kod nas. Međutim, tko zna, možda i mi jednom krenemo tim stopama, nije ni za nas EU tako daleko, a kada jednom budemo dio te priče možda konačno napredujemo kako bi trebali.
Iako sam nedavno čitala (http://www.novilist.hr/Vijesti/Svijet/U-Sloveniji-nize-kazne-za-prometne-prekrsaje) kako su se kazne u Sloveniji za prometne prekšraje smanjile kada god sam išla preko granice ili imala priliku pričati sa Slovencima odlično je bilo čuti koliko se oni neovisno o tome drži svih pravila te im to ne stvara nikakav problem dok bi to sigurno kod nas stvaralo frustracije i nevoljkost.