Stigao je vikend, već ste duže vrijeme u Zagrebu i zaželjeli ste se rodnog kraja. No, pitanje je- kako najbrže i najbolje stići kući? Prema mom osobnom zapažanju, velik broj studenata s naše godine nije iz Zagreba i redovito koristi usluge Hrvatskih željeznica ili pak nekog autobusnog prijevoznika (nekako mislim da avionske kompanije ne treba spominjati :D) kako bi otputovalo doma. Moje sljedeće pitanje jest- birate li HŽ ili putovanje autobusom?
Vjerojatno ste već i pretpostavili, i ja sam jedna od onih koji nisu iz Zagreba, nemaju vlastiti auto pa putuju jednim od spomenutih prijevoznih sredstava. Ovaj je post pisan s moje perspektive, ne znam imaju li kolege s godine ovakve ili slične dvojbe pa je svaki komentar dobrodošao. Ne živim daleko od Zagreba, no autobusna karta ipak je poprilično skupa, a razlog je mali broj autoprijevoznika koji pokrivaju ovo područje. Jedan od njih “smilovao” se studentima pa im nudi jeftiniju kartu, no ona je i dalje skuplja od one koju naplaćuje HŽ.
No, s druge strane, da bi se došlo do najbližeg željezničkog kolodvora potrebno je sjesti u auto i voziti se petnaestak kilometara. Prije dvadeset godina željeznička se postaja nalazila dvije minute hoda od moje zgrade, ona postoji i danas, no dio pruge koji vodi u smjeru Zagreba nije u funkciji. Možemo zaključiti- 1:0 za autobus te dodati kako ispada da smo u zadnjih dvadeset godina nazadovali, a ne napredovali što se tiče željezničke infrastrukture. Nažalost.
Nadovezujući se na prethodni apsurd, moram spomenuti još jedan. Vožnja autom do Zagreba traje malo više od sat vremena, autobusom skoro pa dva sata, a vlakom sat i pol. Razgovarajući s kolegama iz drugih krajeva Lijepe Naše, doznala sam da je kod njih vožnja autobusom puna brža (logičnije), dok je vlak sporija varijanta. Zbog toga je i kolegica Zvonka autobus navela kao prihvatljivije prijevozno sredstvo.
“Naime, putovanje vlakom traje po sat i pol duže što meni kao studentici nikako nije opcija, a ako je vozač dobro raspoložen možda na odredište stigneš i prije nego što si očekivao, a uz to možda dobiješ i koju dobru radio stanicu..”
Naravno, napominjem da autobus u mom kraju obavezno staje u svakom selu i ne koristi mogućnost vožnje autocestom te dobivate “besplatnu” turu po čitavom Zagorju. Unatoč toj privilegiji razgleda, došli smo do rezultata 1:1.
Već sam napisala nekoliko redaka o cijeni karata, no još ću jednom napomenuti. Cijena autobusne karte po redovnom liniji zaista je precijenjena. Uzmete li povratnu kartu vlakom, iako vas netko autom mora odvesti na postaju, konačni će vam trošak biti manji od troška jednosmjerne karte autobusom. Dakle, dvosmjerna karta vlakom jeftinija je od jednosmjerne karte autobusom, pomalo ironično. Jedan od ukupno dva autoprijevoznika nudi povoljniju kartu za studente, no vozni red im nije za svaku pohvalu. Dakle, 1:2 za vlak.
Kolegice Mateja i Dunja također radije odabiru vlak, a kao razlog najviše navode jeftiniju cijenu karte.
“Najveći razlog zašto putujem vlakom, a ne autobusom je zato što mi je jeftinije, ali i puno ugodnije. Puno je više mjesta nego u skučenom autobusu. Kad nema gužve mogu i leći, pa zato iako vožnja traje dulje za put u Zagreb i kući uvijek biram vlak”, kaže nam Mateja dok se Dunja nadovezuje: “Iskreno, nemam pojma dal’ uopće ima bus od Koprivnice do Zagreba, valjda ima, al’ svi idemo vlakom jer nam je jeftino, ono kao nema dronckanja puno k’o busom i nekako mi je ugodnije vlakom nego busom, sigurnije.”
Na red je došao i vozni red. Odmah ću na početku napisati: “The point for the train!” Zakasnite li na prvi vlak, znate da će za otprilike sat i pol, najviše dva, krenuti drugi. Većina nas popodne putuje kući pa od 13 sati vlak kreće gotovo svakih sat vremena, dok je ujutro vozni red ipak prorijeđen. Ako pak zakasnite na autobus, načekat ćete se se neko vrijeme jer je njihov vozni red poprilično prorijeđen.
Uz vozni red mogu odmah spomenuti i gužvu. Iako vlak vozi češće, u popodnevnim su satima gužve neizbježne. Već je i to dokaz kako ljudi češće putuju vlakom jer je autobus od 60 mjesta pun jedino ponedjeljkom i petkom, dok je vlak od nekoliko vagona pun svako popodne. Naravno da vam ponekad nije ugodno gužvati se u punom vlaku, no nekako to pretrpite jer znate da vas ne očekuju svi oni bjesomučni zavoji kojima vas vozi autobus. No, zbog velikih gužvi, bod ipak pripada autobusu (2:3).
Kao predzadnju stavku, spomenut ću udobnost. O tome ne mogu suditi, to ovisi od čovjeka do čovjeka. Osobno, udobnije mi je putovati vlakom jer imate kamo “smjestiti” noge, možete i ustati, a ne nekoliko sati nepomično sjediti. Nema zavoja, rupa na cesti, semafora, a ni policije. No, poznajem i one kojima je vožnja u vlaku puno mučnija pa će uvijek, bez obzira na sve radije prihvatiti vožnju autobusom.
Zvonka je također jedna od onih kojima je udobnost u autobusu neusporediva s onom u vlaku.
“Autobus se, barem meni, ispostavio kao udobnije prijevozno sredstvo, dok se u vlaku osjećam nekako nelagodno, kupei su često natrpani, a to je posebice po ljeti nezgodno budući da većina vlakova u Hrvatskoj nema klime ni dobru ventilaciju, mjesta za sjest je isto u većini slučajeva teško pronaći, dok je u autobusu to vrlo jednostavno.”
Usprkos udobnosti, ne možemo tek tako prijeći preko vrste vlakova koji voze na ovoj, ali i većini relacija u Hrvatskoj. Ne mogu reći da HŽ u svojoj rezidenciji ne posjeduje i brze vlakove, čija se vrata otvaraju sama, gdje vam nije vam potrebna sva snaga svijeta samo da okrenete crvenu kvaku i izađete iz vagona. No, takvi su vlakovi rijetkost i voze većinom na međunarodnim linijama, dok smo mi, “domaći”, osuđeni za vlakove stare 30, 40 godina. A autobus? Tu veliku ulogu igra sreća jer ovisi kojim ste danom odlučili putovati. Ponekad se ugodno iznenadite modernošću busa, dok vas ponekad dočeka nekoliko desetljeća staro vozilo. U ovoj je rundi igra izjednačena.
Posljednji zvižduk, natjecanje je gotovo, a pobjedu u mom slučaju odnosi ekipa u pomalo pohabanim plavo bijelim dresovima-vlak, s rezultatom 3:5. Pobjednik nagradu ipak neće moći preuzeti jer stanje u ekonomiji ne dopušta rasipanje novcima i kojekakvim nagradama, no pisana riječ na ovom blogu svojevrsno je priznanje.
Sva vaša iskustva dobro su došla u komentarima! 🙂
Odlično si ti to sumirala! 🙂 Svaka čast, napeto je bilo ovo natjecanje. 🙂
Ja svoj bod dajem vlaku! 😉
Ja sam osuđena na autobus. Ponekad to zna biti sasvim lijepa vožnja, kad uhvatim neki noviji bus, kad naletim na brzu liniju i, naravno, kad uspijem sjesti. S druge strane, zna tu biti i paklenih iskustava 😀 Recimo kad usred ljeta na +40 ideš s posla, pa ti fino pošalju bus kojem se pod raspada, ima ukupno 20 sjedala, prozori se ne daju otvoriti (ili ih jednostavno nema) i onda ti uz to još priušte predivnu turu po svim mogućim selima do Samobora, pri čemu se ponekad bus i zapali, upadne u rupu i sl. 😀
Prijevoznika imamo samo jednog tako da ne možemo birati, a stvarno bih voljela da se pojavi neka druga opcija jer njihov način poslovanja po meni je sve, samo ne ozbiljan.
Što se vlaka tiče, njime sam se nešto češće vozila zadnjih par godina kad sam ljeti išla na more u Bugarsku i Crnu Goru. Moram priznati, naši vlakovi i tračnice milina su u odnosu na ono s čime sam se susrela primjerice u Srbiji. Tamo je sasvim normalno kad vlak kasni barem 4h 😀
Hehe, poznate su mi sve tvoje anegdote s autobusima- slično se može prepisati na tramvaje usred ljeta, ako izostavimo paljenje. 😀 Nažalost, kad nema izbora osuđeni smo na takve uvjete, tako da se nadam da će i kod vas jednog lijepog dana doći konkurencija i uvesti vam space shuttle umjesto buseva. 😉
Nisam upoznata sa stanjem željeznica naših susjednih zemalja, no prema tvom pisanju ipak nismo toliko zaostali koliko mislimo. Ugodnog li iznenađenja! 🙂
Bome iscrpan post! Moram priznati da me na početku malo odbio duljinom, ali ti si zapravo sve to lijepo povezala tako da nije naporno čitati, dapače, pročitala sam ga u jednom dahu. Što se tiče odabira, ja sam iz Zadra i uvijek putujem autobusom. Cijena je 80-ak kuna u jednom smjeru i to mi je skroz u redu. Naravno, postoje prijevoznici koji imaju veću cijenu, ali uz studentski popust, cijena je prihvatljiva. Ne putujem vlakom jer, iskreno, ne znam ni da li vozi do mene vlak, iako postoji pruga i kolodvor. O.o Autobus nije baš udoban, pogotovo ako kraj vas sjedne netko tko smrdi po cigaretama, bolestan je, pa stalno kašlje, ili je malo veće tjelesne mase, pa vas stišće. Vozila sam se nekoliko puta do Hamburga busom i nedavno do Kolna. Svaki puta više od jednog dana tj 24h! Volim se voziti, ali ovo je bilo previše i za mene. Ne znam kako mi je uopće palo na pamet ići busom tako daleko. Rekao bi Poeov gavran – Nikad više! 😀 Vozila sam se vlakom do Istanbula i ugodniji je, sigurno. Mislim da bi i ja dala prednost vlaku, iako ima dosta prijevoznika pa busevi idu često.
Definitivno biram vlak! Prije svega zbog cijene (mjesečna karta za bus je više nego dvostruko skuplja), udobnosti (mogu ispružiti noge i učiti u vlaku) i voznog reda (zadnji bus vozi u 20:30). Bus je bolji zbog kraćeg putovanja i blizine Autobusnog kolodvora u Zagrebu, no gore navedeno mi je ipak puno važnije. Valentina, hvala što si izabrala za svoj post ovu vječnu raspravu. 🙂
Evo jedne Zagrepčanke koja se pridružuje Zvonki i daje glas autobusu! 🙂
Imam tu sreću da mi je sve nadohvat ruke jer živim u Zg pa rijetko koristim autobuse i vlakove. No, biram autobus jer s njim do sada nisam imala negativnih iskustava, a i uvijek dođe na vrijeme ili s nekoliko minuta zakašnjenja, dok putovanje vlakom uvijek uključuje duže kašnjenje. Uglavnom koristim dotična prijevozna sredstva ljeti, a vožnja busom do Zadra ili Vira mi je uvijek bila ugodna. Strategija mi je da se sjednem skroz naprijed i gledam krajolik, a ljudi obično biraju stražnja mjesta tako da mi se par puta dogodilo da sam sjedila sama. A onda se možeš i izvaliti… 😀
Već sam toliko puta psovao HŽ upravu i njihova pokoljenja, kao i ZET upravu i njihova, ali jednostavno ne nalazim dovoljno loših riječi za takva poslovanja puna lijenosti, nepotizma i općenito ljudske nebrige za poštivanjem rokova i slično. UVIJEK, ali uvijek mi je kasnio vlak bilo išao u Vk, bilo išao u Zg, tako da sam lagano odustao od živciranja i shvatio kako sam u nemoći išta promjeniti jer na čelu je učmala ekipa s elanom za promjene ravnim nuli. Tako da nemam dobrih riječi nikako za HŽ, a što se tiče autobusnih prijevoznika, oni su ko taksisti, opelješili bi te za svaki gram prtljage, a vožnja je često neudobna i divlja. Tako da niti tu nemam pohvale nažalost. Sve u svemu dobar post ali kod mene je rezultat 0:0, sa očajno lošom prikazanom igrom 🙂
Još jedan bod za vlak za mene. Stvarno se ne sjećam kad sam zadnji put iz Zagreba doma putovala autobusom. U mojem primjeru vozni red ne ide u prilog putovanju vlakom, jer vlakovi u mojem smjeru (mjesto petnaestak minuta udaljeno od Čakovca) voze vrlo rijetko, pa mi vrijeme polaska često ne odgovara. Ovo apsurdno vrijeme trajanja putovanja, koje je udvostručeno u odnosu na autobus, i činjenica da vlak nerijetko vozi brzinom od “munjevitih” 20 km/h uvijek me iznova fasciniraju. No unatoč svemu tome, i dalje ću se voziti vlakom; zbog cijene, udobnosti a možda jednostavno zbog navike. 🙂
Još jedan bod *od mene 🙂
Mislim da je HŽ puuno puta bio spominjan u ne tako lijepom kontekstu. Što se tiče autobusa, cijene su prevelike, a i nije tako velika razlika u trajanju putovanja pa uvijek biram jeftiniju opciju, a to je naš dragi HŽ. Mislim da je prestrašno koliko putovanja traju. Brzi vlak iz Vinkovaca za Zagreb nekad je putovao oko 3 sata, a danas, nekoliko godina kasnije, putuje 4 i to ako ne kasni, a to je rijetkost. Jel to moguće? Zašto? Zato što su tračnice oštećene i lakše je produžit putovanje. Vlak mora sporije voziti da ne bi izletio iz tračnica. Koliko će te tračnice spore vožnje još izdržati? Nije li jednostavnije promjeniti tračnice? Bit će, ali kad se nešto kobno dogodi, kao one godine blizu Splita, Možda će onda nešto poduzeti, osim što će tražiti krivca.
Svaka čast za temu, sad sam se malo ispuhala 😀 Odličan post. 🙂
Čitala sam neki dan kako je strojovođi HŽ-a završila smjena i on je lijepo odšetao iz vlaka i putnike ostavio da čekaju drugog strojovođu, koma. Komentari su bili grozni, ljudi zakasnili na ispite, na posao.
Isto tako, čula sam da će poskupiti karte za vlak, pa zahvaljujem svom tati što je mi je kupio godišnju. 🙂 Žao mi je što kolege imaju tako loša iskustva s vlakom, ja putujem već četvrtu godinu gotovo svaki vikend ČK-ZG i nikad nisam kasnila niti u dolasku niti u polasku ni minutu, pa mi je skroz čudno čuti ovako negativne priče. Očito imam sreće, 🙂
Omaškom sam propustila komentirati ovaj post, a tema mi je vrlo bliska. Kada pričamo o HŽ-u, ne znam otkud bih uopće počela. Tri godine sam se vozila vlakom (u tvom smjeru) svaki drugi vikend i bilo je različitih iskustava. Od kašnjenja vlakova, “crkavanja” vlakova, konduktera koji spremaju novac sebi u džep, nepristojnih ljudi, simpatičnih ljudi, krajnosti što se tiče grijanja zimi-jednu vožnju se smrzneš, drugu se skuhaš itd. Ja do faksa putujem ZETovim busem (blago meni), iako postoji i vlak od VG do ZG, ali mi je stanica,nažalost, predaleko. Kažem nažalost jer ću uvijek, kad god mogu birati, izabrati vlak. Jednostavno zato što je vlak za mene jedino prijevozno sredstvo s dušom i ništa ne može zamijeniti njegovu udobnost, koliko god on star bio (kao što sam spomenula u jednom postu davno, davno :)) Igrom slučaja, vlak je u većini slučajeva jeftiniji (izuzev nekih inozemnih linija), tako da je to dodatni plus. Bus biram samo kad je prioritet brzina dolaska ili kad jednostavno ne postoji željeznička pruga do odredišta na koje putujem. Ako počnemo raspravljati o stanju u HŽ-u, otvorili bismo Pandorinu kutiju. Šokiraju me gužve i loša pokrivenost vagonima u pravcu Slavonije, to je potpuni kaos i žao mi je što ljudi u tom smjeru ne mogu normalno putovati. Autobusi me živciraju jer mi je atmosfera uvijek grozna s onim kazetama ili cd-ima 90-ih, premalo je mjesta i vozači mi ne ulijevaju povjerenje, a da ne spominjem kako se znaju ogrepsti da kunice idu u njihov džep. Rekla sam ti već i prije nego si napisala post da je tema odlična i kako se ja nisam toga sjetila! 🙂
Iako si odavno napisala ovaj post, ja ga tek sad komentiram. Dajem bod vlaku jer sam nažalost osuđena na putovanje s njim, pa pamtim i dobra i loša iskustva. Četiri sam godine putovala svakodnevno u srednju školu vlakom i sad se iz Zagreba vraćam kući gotovo svaki vikend i stvarno mi ga je više dosta, jer sa HŽ-om nikada ne znaš na čemu si. Kako je i Petra napisala kašnjenje vlaka, razni kvarovi, stara i oronula pruga, sve je to dio svakodnevnice svakoga putnika koji putuje vlakom. Najviše me razočaralo poskupljenje karata za 15% koje je HŽ uveo sada nakon nove godine http://bit.ly/13djody
Evo i mene s bodom autobusima! 🙂 U životu sam se na relaciji Zg-Žu i obrnuto zaista dosta vozila, od 10 godine, sve dosad, dakle do 23. Koliko vidim u komentarima, ispada da sam jedino ja ona kojoj je autobusna karta jeftinija od vlaka. Vjerojatno zbog toga što u mom pravcu vlak ne vozi direktno i kad se izračuna potrošnja goriva do Vinkovaca i natrag, ako i je jeftinija, dođe na isto ili skuplje, dakle, nema smisla, pogotovo jer uvijek nekog morate tražiti da dođe po vas! Negativnih iskustava u autobusu nemam, što kad je riječ o glazbi, vozačima ili putnicima. Još bih kao prednost autobusa navela da on staje svakih sat, sat i pol, gdje također možete protegnuti noge, otići na wc, eventualno kupiti nešto za jesti ili piti, tako da ova udubnost s protezanjem nogu u vlaku (pogotovo ako netko sjedi nasuprot vas), jednostavno ne stoji. 🙂
[…] po mojim “ili-ili” temama, ovaj blog bi se komotno mogao tako i nazvati. Od busa ili vlaka, života ovdje ili vani, do tema koje tek slijede, a isto tako uključuju taj veznik, ovaj post […]